29.09.2010., srijeda
GODINA A - 30. NED. KR. GOD.
|
TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina A) LJUBAV PREMA BOGU I ČOVJEKU »'Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!' To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.« (Mt 22,37-40)  "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim..." Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Ljubiti znači izlaziti iz samoga sebe da bi se išlo k drugome. A Bog je taj radikalni i absolutni »Drugi« po naravi i kao osoba, jer je Bog a ne čovjek. On je subjekt i objekt naše ljubavi. Zato će Bog, i to samo On, na kraju biti konačni, stalni i posvemašnji cilj naše ljubavi. Ali, dok smo ovdje na zemlji putnici, ne možemo ga doseći onako kako On jest »licem u lice« (usp. 1 Kor 1,12) već ga sada ljubimo nejasno kao u ogledalu. A to ogledalo Božje jest čovjek. Dakle, Bog dolazi u susret našoj slabosti dajući nam da »drugoga« ljubimo po mjeri našega ljudskoga i tjelesnog stanja. On nam omogućuje da ljubimo nekoga koji je »drugi« od nas po osobi, a ne po naravi. Brat čovjek je moj »drugi ja«, odnosno stvorenje Božje kao i ja, ali različito od mene. Stoga mi Bog naređuje da ga ljubim kao samoga sebe. Ljubav prema bližnjemu je put koji vodi prema Bogu koji je konačni domet naše ljubavi. Prema tome najbolji znak da li ljubimo Boga jest naša ljubav prema drugim ljudima. Uvijek trebamo tražiti Boga među svojom braćom i to poglavito među najpotebnijima i najsiromašnijima. Bog je uvijek nježan i dobar prema svakome čovjeku, a posebno prema bijednima i nevoljnima. Takvu ljubav Bog traži i od svoga naroda. Uvijek će među nama biti siromaha, stranaca, beskućnika, napuštenih; odnosno ljudi koji trebaju našega razumijevanja i pomoći. I mi ih poput Boga trebamo ljubiti i s njime se moramo za njih brinuti i pružiti im svoju pomoć i podršku. Božji miljenici i štićenici su ljudi ugroženi svake vrste, kao što su sirotinja, udovice, doseljenici i svi oni koji su na rubu života i društva. Tko za njih vodi brigu, Božji je suradnik. Tko povrijedi njihova prava, izaziva Boga za osvetnika. Zato Bog prije nego što će sklopiti Savez s Izraelom (usp. Izl 24) poučava svoj narod o međusobnoj ljubavi i o socijalnoj pravdi. A to znači da unutar Božjeg naroda treba da vladaju prisni društveni suodnosi. Tako kod ugnjetavanja udovica i sirota Bog prijeti da će se On sam za njih osvetiti i ugnjetavače pogubiti tako da im žene ostanu udovice, a djeca siročad. I najgorega silnika može jedva što drugo zadržati od ugnjetavanja slabijih kao upravo strah da će Bog s njime prije ili kasnije tako postupati. Koliko se nepravde još uvijek vrši kod posuđivanja novaca među pojedincima i među narodima. Uzimanje kamata sada se smatra opravdanim. Ali nikad se ne bi smjelo kod zajmova povrijediti ljudska prava drugoga, a ono je i bez lihvarenja često spojeno s raznim nemoralnim zahtjevima na račun čovječega dostojanstva ili probitka čitavog naroda. Stoga onaj koji trpi nepravdu bit će uslišan od Gospodina u svojem vapaju, a nemilosrdnog tlačitelja Bog će teško kazniti. »Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam ja milostiv!« (Iz 22,26) govori Gospodin. Tko iskazuje ljubav ugroženima, ljubi ih nekako umjesto Boga. Dopušta da ih Bog ljubi preko njega. Naš Bog je sućutan Bog pa zahtjeva da i mi budemo sućutni jedni prema drugima. Božja ljubav prema nama je nježnija od majčinske ljubavi. Tom i takvom ljubavlju i mi bismo trebali ljubiti sve one koje Bog ljubi. Dakle, sve ljude. Ta ljubav je resila prve kršćane koji su prihvatili Kristovo Evanđelje. Duh Sveti je bio u njima djelatan i darovao im je snagu da prihvate tu Riječ uz cijenu velikih nevolja i ispunjavao ih je nutarnjom radošću. Njihovo ih je kršćansko opredjeljenje stajalo trpljenja u vlastitoj okolini. Ali upravo zbog toga što su trpjeli za riječ Božju, razglasila se na daleko tada nova kršćanska vjera. To je pak apostolu Pavlu olakšalo njegov misionarski rad. Kamo god je došao, već su ljudi znali o njemu i o njegovom neumornom propovijedanju Evanđelja. A to je sve bila zasluga prave življene i misionarske vjere njegovih kršćana. Takva životna vjera prožeta djelotvornom ljubavlju kršćana u Solunu bila je na ponos apostolu kad kaže: »I vi ste, primajući Riječ u velikoj nevolji s radošću koju daje Duh Sveti, postali naši i Gospodinovi nasljedovatelji, tako da ste postali uzor svim vjernicima...« (1 Sol 1,6-7)  Solunski sveci Prve kršćanske zajednice su uzor svim zajednicama koje žele širiti blagovijest Kristovu. I tako živa crkvena zajednica omogućuje nastanak drugih crkvenih zajednica. To vrijedi i za naše sadašnje crkvene zajednice. U tome se sastoji sav naš kršćanski život: obratiti se Bogu od idola, služiti Bogu živome ljubeći brata čovjeka i iščekivati dolazak s nebesa Isusa Krista uskrsloga šireći njegovo kraljevstvo istine, ljubavi, pravde i mira među ljudima. I danas se mnogo raspravlja o tome što je bit kršćanstva. Krist daje dvije zapovijedi Zakona i govori da su u biti slične i jednake. Ipak prednost daje ljubavi prema Bogu, jer se sve na tome zasniva. Tko zapravo istinski ljubi Boga, taj neminovno mora ljubiti i čovjeka. Nitko ne može ljubiti Boga koga ne vidi, ako ne ljubi brata svojega koga vidi (usp. 1 Iv 4,20 sl.). Isus nas uči da umijemo čitati volju Božju u očima ljudi koji nas trebaju i upućuje nas da budemo stvaralački suradnici Božje ljubavi među ljudima. Isus i nama danas govori kao nekada svome sugovorniku iz Evanđelja: »'Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!' To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.« (Mt 22,37-40) Da, ljubav prema Bogu najčvršći je temelj ljubavi i poštovanja bližnjega. A ljubav prema bližnjemu je jedina ljubav koja se od ljudi diže k Bogu. A to znači ljubiti Boga na onaj jedini način na koji se On i stvarno među nama ponazočuje: to jest u bratu čovjeku. I brat je neka vrst sakramenta, najsvakodnevniji od svih sakramenata s kojim se susrećemo na svakom koraku života, kao što je i ljudsko tijelo u kom se skrivala Riječ i kao što je Euharistija u kojoj se skriva tijelo i krv Kristova. Neka nas stoga Euharistija koju slavimo posveti baš za ovu svetu ljubav, jer gdje je ljubav i prijateljstvo tu je i Bog. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Izl 22,20-26 Ps 18 (17) 1 Sol 1,5c-10 Mt 22,34-40 |