| rujan, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
|
SVETI MARKO, EVANĐELIST EVANĐELJE: BLAGA VIJEST SPASENJA 25. TRAVNJA »Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje osudit će se.« (Mk 16,15-16) Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Četiri su Evanđelja velik dar Duha Svetoga Crkvi. Četiri izvještaja o Isusovu životu i djelu četiri su različite Isusove »fotografije«. Svaka od njih ima svoju posebnost i čar za Kristovu Zaručnicu, Crkvu. Blagdan tih evanđelista ima nam biti prigoda da se sjetimo glavnih značajki svakog Evanđelja. Markovo je najkraće. Napisao ga je u Rimu po Petrovu propovijedanju, a na molbu rimskih kršćana. Dok je Matej pisao aramejski, Marko piše grčki, jer se obraća onima koji su se obratili od poganstva i nisu znali aramejski. Stoga on u svojem Evanđelju i razjašnjuje neke židovske običaje i izraze te naznačuje stanovita palestinska mjesta, što je sve njegovim čitateljima manje bilo poznato. Manje se od drugih evanđelista poziva na Stari Zavjet i najmanje spominje Isusove prepirke s farizejima. »Sažetost, živahnost i hitrost značajke su Evanđelja po Marku. Iako kraće od Matejeva, potpuno je. A kraće je od drugih jer događaje donosi zbijeno, ali ipak obiluje mnogim pojedinostima koje se vrlo cijene. Od Isusovih govora ima samo kratke izvatke, a više nastoji oko pripovijedanja čudesa od kojih su neka poznata samo po njemu. Stoga je prozvano „Evanđelje čudesa”.« (Lacoste) Time, a i inače isticanjem Kristova božanskog veličanstva, Marko je zaslužio da mu se pripiše kao simbol kralj životinja: lav. Liturgija nam na blagdan sv. Marka čita svršetak Prve poslanice sv. Petra apostola najviše zbog toga što Petar na kraju svojom rukom dodaje i Markov pozdrav. Kad ga naziva svojim sinom, drži se da ga je apostolski prvak u svoje vrijeme krstio u Jeruzalemu. Ali i čitav odlomak ove poslanice ima izraza koji iznose Isusov nauk pa odgovaraju blagdanu evanđeliste. Petar ističe temeljnu evanđeosku krepost: poniznost. »Predragi! - kaže Petar. Svi se, jedni prema drugima, pripašite poniznošću, jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se, dakle, pod snažnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme.« (1 Pt 5,5-6) Tu poniznost je Petar naučio u Isusovoj školi i posebno nakon svoga žalosnog pada kada je poslije hvalisanja na zadnjoj večeri zatajio da pozna Učitelja. Stoga nam Petar i savjetuje da se ne uzdamo sami u sebe, nego u Gospodina i kaže nam: »Svu svoju brigu povjerite njemu, jer on se brine za vas.« (1 Pt 5,7) Uz Krista, lava iz Judina plemena (Otk 5,5), Petar dobro zna i za paklenog lava koji obilazi oko nas, riče i traži koga da proždere. Krist je upotrijebio svoju božansku snagu da nas otkupi, a Sotona poduzima sve da nas upropasti. »Oprite mu se – kaže nam Petar – stameni u vjeri, znajući da takve iste patnje podnose vaša braća u svijetu.« (1 Pt 5,9-10) Spas je svakome samo u vjeri koja nas povezuje s Kristom i s njegovom snagom. Petar sa četiri izraza opisuje pomoć koju nam Isus pruža u času napasti i trpljenja. »A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi.« (1 Pt 5,10) Za tu čudesnu Božju jakost, za pravu Božju milost i za međusobnu ljubav i mir u Kristu – a sve su to značajke svakog Evanđelja – zahvaljujmo Bogu i slavimo ga sa Psalmistom: »O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka, od pokoljenja do pokoljenja usta će moja obaznanjivati tvoju vjernost.« [Ps 89 (88),2] Zato sv. Marko u svojem Evanđelju ističe čudesa koja će Gospodin činiti po svojim vjerovjesnicima kao što ih je i sam činio. Sam Marko nije bio evanđelist samo perom, nego i propovijedanjem. On bi se sigurno spominjao i slavio u Crkvi i da nije napisao drugo Evanđelje. U kući se njegove majke Marije okupljala prva kršćanska zajednica (Dj 12,12) i tu je po svoj prilici bila dvorana posljednje Isusove večere i duhovskog čuda. On je, prema mišljenju nekih, onaj mladić koji je išao za Isusom kad su ga po noći vodili k Velikom svećeniku (Mk 14,50-51). Marko također prati Pavla i strica Barnabu na njihovu prvom apostolskom putovanju, iako će se od njih kasnije odvojiti. Pogotovo se Marko iskazao kada je Evanđelje koje je propovijedao i pisao na koncu zalio svojom vlastitom krvlju. Kao što je Petar, duhovni otac Marka, u prvom čitanju naglasio važnost vjere, to isto treba posebno uočiti i u današnjem Markovu izvještaju o Isusovu zadnjem govoru apostolima. »U ono vrijeme Isus se ukaza Jedanaestorici i reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.”« (Mk 16, 15-16) Za spasenje je potrebno vjerovati i krstiti se kako Crkva tumači, barem tzv. krstom želje. Ali tko je i kršten ako ne bude vjerovao, osudit će se. Tako nam sv. Marko želi reći da samo vjera spašava čovjeka, ili bolje rečeno život po vjeri. Zato Crkva slaveći danas blagdan blaženog Marka prinosi Gospodinu hvalne žrtve i smjerno ga moli da u njegovoj Crkvi bude uvijek ustrajno evanđeosko propovijedanje i da nas svoje vjernike učini jakima u vjeri Evanđelja. Neka nam sv. Marko isprosi milost kod Boga da se i u našem narodu i u našoj hrvatskoj domovini kao i u cijelom svijetu i u čitavoj Crkvi sačuva živa vjera u Isusa Krista, Sina Božjega i jedinoga Otkupitelja i Spasitelja ljudi i čovječanstva. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: 1 Pt 5,5b-14 Ps 89 (88),2-3.6-7.16-17 Mk 16,15-20 |